PITANJE KOMISIJI:

Stopa spolno prenosivih infekcija u EU-u stalno raste. Stigmatizacija, osuđivanje i sram koji su povezani sa spolno prenosivim infekcijama dovode do diskriminacije, socijalne isključenosti, netestiranja, ograničenog pristupa informacijama utemeljenima na dokazima i neprimjerenog liječenja. Ako se ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu teško oštetiti reproduktivni sustav, dovesti do neplodnosti i prouzročiti velike probleme u trudnoći. Ti problemi nerazmjerno utječu na žene u zemljama u razvoju, posebno u istočnoj Europi, migrantice, LGBTQI osobe i mlade iz kućanstava s niskim prihodima. Iako je na konferenciji EU HepHIV 2021 istaknuta potreba za djelovanjem, otad nisu uvedene bitne promjene u politike EU-a u području testiranja na spolno prenosive infekcije. EU od 2014. ne financira programe spolnog odgoja.

Irska je u listopadu 2022. pokrenula besplatnu nacionalnu internetsku uslugu sexualwellbeing.ie preko koje se ljudima pružaju kućni testovi na spolno prenosive infekcije[1]. Statistički podaci pokazuju da je slična nacionalna kampanja u Ujedinjenoj Kraljevini dovela do udvostručenja stopa testiranja na spolno prenosive infekcije, čak i u najzapostavljenijim područjima.

Uzimajući Irsku kao primjer te imajući na umu najranjivije i najpogođenije skupine, što Komisija planira učiniti kako bi se poboljšao pristup edukaciji o spolno prenosivim infekcijama utemeljenoj na informacijama te pristup besplatnom testiranju i liječenju u svim državama članicama?

ODGOVOR KOMISIJE:

Komisija je svjesna tereta koji spolno prenosive infekcije (SPI) predstavljaju državama članicama na razini individualnog i javnog zdravlja, a pristup testiranju i liječenju doista je ključan za kontrolu tog problema. Međutim, organizacija i pružanje zdravstvenih usluga, uključujući testiranje i liječenje spolno prenosivih infekcija, te financijski aspekti toga, u nacionalnoj su nadležnosti.

Kad je riječ o infekciji virusom humane imunodeficijencije i sindromu stečene imunodeficijencije (HIV/AIDS) te virusnom hepatitisu, Komisija podupire države članice u postizanju UN-ova cilja održivog razvoja br. 3.3.[1]: do 2030. okončati epidemije AIDS-a, tuberkuloze, malarije i zanemarenih tropskih bolesti te se boriti protiv hepatitisa, bolesti koje se prenose vodom i ostalih zaraznih bolesti.

Nova Komisijina stručna skupina za javno zdravlje[2] osnovana je 2022. i ima širi mandat od Upravljačke skupine za promicanje zdravlja, sprečavanje bolesti i upravljanje nezaraznim bolestima koja joj je prethodila te se stoga nova stručna skupina može baviti i zaraznim bolestima. Njezine najvažnije aktivnosti bit će usmjerene na utvrđivanje, vrednovanje i prijenos obećavajućih primjera najbolje prakse, koji bi, ovisno o prioritetima skupine, mogli obuhvaćati kontrolu epidemije HIV-a/AIDS-a, virusnog hepatitisa i drugih spolno prenosivih infekcija, uključujući mjere za povećanje zdravstvene pismenosti u vezi s tim infekcijama.