PITANJE KOMISIJI:
Veliki kormorani (phalacrocorax carbo) vrlo su prilagodljive ptice selice bez pravih prirodnih predatora. Hrane se ribom, od 500 do 600 g dnevno, uključujući zaštićene vrste. Često nanose štetu ribljim tokovima i čine ih neupotrebljivima, prenose bolesti i svojim izmetom uništavaju lokalnu floru i faunu. Njihov sve veći broj predstavlja ozbiljnu prijetnju slatkovodnoj akvakulturi u kontinentalnoj Hrvatskoj i diljem Europe.
Alati koje je preporučio EU, kao što su strašila za ptice, neučinkoviti su zbog visoke inteligencije kormorana. Kormorani se kreću u jatima, s jednom pticom koja patrolira na određenom području i upozorava ostale ako se pojavi plijen.
Direktivom o pticama (2009/147/EZ) lokalnim se tijelima omogućuje da ocijene zahtjeve za izuzeće. Slučajevi koji se odnose na financijsku naknadu štete za oštećene riblje tokove ovise i o slobodnoj ocjeni lokalnih tijela. To može dovesti do nejednakog postupanja s pogođenim dionicima.
S obzirom na navedeno, jasno je da populacije kormorana često uništavaju slatkovodnu akvakulturu i bioraznolikost diljem Europe. Stoga bi taj problem trebalo rješavati transnacionalno.
1. Smatra li Komisija da se trenutačnim fragmentiranim pristupom taj paneuropski problem rješava na zadovoljavajući način?
2. Hoće li nastojati donijeti konkretnije odredbe o financijskim naknadama i mehanizmima odštete diljem EU-a?
3. Hoće li razmotriti uvrštenje kormorana u Prilog II. Direktivi o pticama?
ODGOVOR KOMISIJE:
Kormorani pripadaju europskoj fauni i zaštićena su vrsta u skladu s Direktivom o pticama. Problemi koje uzrokuju kormorani u aktivnostima akvakulture mogu se smanjiti na minimum korištenjem niza dostupnih preventivnih mjera. Ti su problemi lokalni i, u skladu s načelom supsidijarnosti, najbolje se rješavaju na lokalnoj razini. U slučajevima kada preventivne mjere nisu dovoljne za sprječavanje šteta, države članice mogu se pozvati na članak 9. Direktive o pticama, u skladu s kojim mogu primijeniti odstupanja kako bi se problemi smanjili. Pod uvjetima da se ne ugrozi stanje očuvanosti vrste i da ne postoje druga zadovoljavajuća rješenja, odstupanjima se omogućuje uklanjanje velikog broja kormorana iz područja gdje je to opravdano kako bi se spriječile ozbiljne štete za riblji fond i akvakulturu. Nekoliko država članica, poput Švedske, Poljske i Mađarske, koriste ta odstupanja za izlučivanje kormorana. Budući da postoji pravna fleksibilnost koja je potrebna za kontrolu broja kormorana, Komisija ne vidi potrebu da se ta vrsta uvrsti u Prilog II. Direktive o pticama.
Komisija podsjeća da mogućnost naknade štete već postoji u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, a neke su države članice uspostavile mehanizme za naknadu štete koju uzrokuju kormorani.
