U jeku energetske krize i kao posljedica nejasnih Zakona o tržištu električne energije i obnovljivim izvorima donesenim krajem 2021., zastupnik u EP-u Predrag proveo je istraživanje kojemu je cilj bio ispitati koliko su građani uključeni u energetsku tranziciju.
Unatoč potencijalu obnovljivih izvora energije, ponajprije solarnom, uz čak 2600 sunčanih sati godišnje, 94% građana Hrvatske ne proizvodi električnu energiju u svojim kućanstvima. Poražavajući je to podatak koji nam jasno iskazuje da postoje prepreke koje naše ljude sprječavaju u tome da imaju vlastitu jeftiniju struju. Najveći problem je očekivano nedostatak novca, a to potvrđuje i podatak da 75% građana želi proizvoditi vlastitu energiju, ali nisu u financijskoj mogućnosti.
„Država je umjesto većih subvencija i poticajnih mjera išla u smjeru donošenja novih zakona koji su pisani za velike igrače - HEP i slične, a koji ujedno destimuliraju građansku energiju.“ - napominje Matić.
Polovica građana pretpostavlja da bi proizvodnjom električne energije uštedjeli između 11% i 50% iznosa režija u kućanstvu. Ljudi su svjesni da bi im troškovi režija bili umanjeni, a većina njih smatra da se uložena sredstva vrate u roku od 3 do 10 godina.
Fred Matić: „Država mora smanjiti birokratske i financijske prepreke jer su građani u ovom istraživanju jasno dali do znanja da žele sami proizvoditi električnu energiju. Treba ih educirati i upoznati s mogućnostima proizvodnje, ali ponajprije donijeti poticajne mjere koje bi im olakšale proces da postanu energetski samoodrživi.“
Također, građani su procijenili da o procesu dobivanja dozvole za instalaciju opreme koja koristi obnovljive izvore energije ne znaju dovoljno. 50% njih ne zna ništa o tome, a 41% ispitanika ne zna dovoljno. O ideji energetske zajednice koja je podrobnije predstavljena krajem prošle godine u novom Zakonu o tržištu električne energije, građani ne znaju skoro ništa, no otvoreni su za ideju dijeljenja energije sa svojim susjedima. To ujedno znači da su otvoreni i za investiranje - primjerice u zajedničku sunčanu elektranu te u zajedničku razmjenu energije ili trgovanje energijom. Premda je sam pojam relativno nov, podaci pokazuju koliko su građani neupućeni, dok volja postoji.
Zanimljivo je i da građani smatraju kako nadležne institucije ne pružaju dovoljno informacija onima koji su zainteresirani za ulaganje u proizvodnju vlastite energije. Nedvojbeno je da se energetska tranzicija već odvija i da su svi preduvjeti jasno definirani. Potencijal je ogroman, no kao i uvijek, pitanje je tko će od toga imati najviše koristi - građani, država ili veliki igrači u energetici? Struka je nekolicinu puta tokom ove godine poslala jasnu poruku da su administrativni i pravni propisi realna prepreka djelovanju energetskih zajednica. Neke odredbe direktiva doslovno su preuzete iz Bruxellesa, bez prilagodbe lokalnim uvjetima i od takvih zakona nema koristi za naše građane.
Unatoč tome što znaju da mogu uštedjeti dugoročno, građani se ne usude investirati u energetske projekte - zbog financijskih nemogućnosti i zbog nedostatka informiranosti. Država mora jasnije definirati i pojasniti ulogu građana u energetskoj tranziciji kroz reviziju postojećih zakona, ali i kroz edukaciju zainteresiranih ljudi. Na kraju, zakoni postoje da stvore ravnopravne uvjete koji će građanima omogućiti da plaćaju niže režije, postanu samoodrživi i da se natječu s velikim ulagačima, a samim time igraju važnu ulogu u energetskoj tranziciji.
