Danas smo izglasali povijesni zakon i jedan od najznačajnijih u ovom mandatu koji se tiče svih nas, Uredbu o obnovi prirode. To je prvi takav zakon još od davne 1992. kada je izglasana Direktiva o staništima, a od tada se sve više pogoršava stanje prirode, a životinje su sve ugroženije. Uz ljudski faktor, ne pomažu niti prirodne katastrofe uzrokovane sve izraženijim klimatskim promjenama.
Znanost je napredovala, pa time i naša saznanja o načinima pomoću kojih možemo zaustaviti ovaj trend i pokazati da za buduće generacije još uvijek ima nade.
Ovaj zakon prvenstveno nalaže zemljama članicama, pa tako i Hrvatskoj, da donese mjere obnove morskih staništa koja su najugroženija. Potrebno je obnoviti ona morska staništa gdje više nema ribe jer je morsko dno toliko uništeno. Odnosno, trebaju se donijeti mjere obnove koje će se u narednom razdoblju pratiti. I to ne na cjelokupnom području koje je ugroženo, nego samo na jednom njegovom dijelu. Mjere obnove koje će države članice donijeti ne znače nužno zabranu ribolova nego primjerice strože kontrole nad najugroženijim područjima kako bi se osigurao oporavak morskog staništa i povećanje ribljeg fonda na istom tom području.
Isto tako, ovaj zakon nema namjeru limitirati ili zabraniti ribolov kočama. U prijedlogu uredbe nema niti jedne riječi o zabrani korištenja mreža potegača, a izrazito važno za reći zbog onih koji politiziraju i obmanjuju javnost i ribare. Glavna namjera ovog zakona je obnoviti što veći dio ugroženog područja kako bi na koncu bilo što više ribe na našim stolovima te što više posla za cjelokupni ribarski sektor. Nitko ne želi uzeti ribarima kruh iz usta niti ih prisiliti da vežu svoje brodice u luku i promjene profesiju. Upravo suprotno.
Postoje mnogobrojne polemike da će uredba o obnovi prirode ugroziti sigurnost opskrbe hranom i da će mnogi ribari ostati bez posla. To je daleko od istine. Glavna premisa obnove prirode je da se osigura opskrba hranom za buduće generacije, da se u našim restoranima i dalje može pojesti hrvatska riba po normalnoj cijeni, da se ne uvozi riba lošije kvalitete iz trećih zemalja, nerijetko po skupljim cijenama.
Sva priča i sve politike koje su donesene u zadnjih 30-ak godina propale su i ne pokazuju napredak, a sva neovisna istraživanja ukazuju na to da je naše more sve ugroženije, da je ribe sve manje i da je utjecaj klimatskih promjena sve veći. Obnova prirode nije želja, ona je prijeka potreba. Bez prirode neće biti niti ekonomskih aktivnosti, hrane - pa niti budućnosti. Tražimo da države same postave svoje okvire obnove i mjere pomoću kojih će doći do zadanih ciljeva.
